top of page
Writer's pictureКултура β

β-Поетски конкурс: Мини-збирка на балканска поезија

Култура β го организираше својот прв поетски конкурс кој траеше од 14 до 19 декември 2020. Конкурсот беше отворен за сите поети и поетеси, со отворена тема за вечно збогување со 2020 година.

На конкурсот добивме многу материјал, а учество земаа автори од Македонија, Србија, Црна Гора и Босна и Херцеговина.


Во продолжение имате можност да прочитате збирка од четири избрани од пристигнатите песни од околните балкански земји.


ŠETNJE PORED OKEANA

(Прошетка покрај океанот)

Автор: Славка Кликовац - Црна Гора


Čuvam naše šetnje pored okena

šum talasa što se o hridi lome,

ćutanje pri hodu, osmijeh što zove

i tren kad se nađoh u zagrljaju tvome.

 

Čuvam uhvaćenu ljepotu sutona 

dok si mi ruke grijao ćutke,

poglede nošene na krilima galeba,

u paperju odnešene nježne trenutke.

 

Tražim tvoje prste u mojoj kosi

Vješto ih splićeš, mir mi čuvaš, znam,

jutarom me  budiš uz tihi šapat

 pomažeš mi da srećan dosanjam san.

 

Grlim ostavljene otiske stopala

što okeanu povjerismo da ispere trag

zagledani u oblake, sreli smo andjele

i sad nam na licu titra osmijeh blag.

 

Ključ sreće nošen  talasom o hridi

čuvaće nam želje tajno izrečene

je li san, slučajnost  ili sreća,

pa sretoh biće rođeno za mene.


Zbogom , godino 2020.

(Збогум, година 2020.)

Автор: Амира Хукиќ – Босна и Херцеговина


Zbogom ,godino što si na izmaku,

Zbogom svi dani tvoji,

Ne žalimo te, ne oplakujemo.

Ukrcaj se na put bez povratka,

Uzmi kartu u jednom smjeru.

I samo nestani.

Bez traga i glasa.

Mi ćemo te

Kao gumicom izbrisa$

Kao da nikad postojala nisi.

Otkačit ćemo tu kariku slabu

I krenuti jači u život bolji.

Suzu pustiti za tobom nećemo

Jer suza vrijedna bila nisi.

Sa nestrpljenjem smo te očekivali,

Uz vatromet u ponoć smo te dočekali

Uz pjesmu i vino nazdravili,

A ti nam ništa lijepo donijela nisi.

Čemerna je bila duša tvoja,

Srce kameno,

Krvca hladna,

Od tebe čovjek treba

Samo da bježi

Jer ti si zračila negativno.

Pandemiju, statistiku, ograničenja,

Depresiju, izolaciju i razočarenja,

Sve suze ovoga svijeta,

sve uzdahe ,

Tuge i boli,

Sve besane noći, samoću i smrt


Sa sobom ponesi.

U kofere njih odmah stavi

I zabravi sa stotinu ključa

Da ih putem ne izgubiš,

Da koja opet kod nas ne zaluta.

Zbogom, godino 2020-ta,

Zbogom vi dani tužni,

Pamtićemo te po kovidu,

Nezaposlenju,policijskom času,

Učenju na daljinu,

Po velikom broju

U svijetu mrtvih.

Zbogom godino na izmaku

Samo idi i ne vraćaj se više.

Mi volimo život i radost,

Slobodu, neograničenost ,

Ljubav i mir.

Pravo na to imamo

Pa nas vrijeđa tvoja drskost i hir.

Imali smo strpljenja i previše

Za te, od janura

Vjerovali da će

Svako jutro novo

Donijeti nešto bolje,

Ali ti si nam, godino luda,

Samo rušila snove.

Jer ti si sebična bila,

Siva, ohola i jadna.

Zato ti zbogom kažem

Bez imalo stida.


OGLAS 

(Оглас)

Автор: Драгана Ранџиќ – Србија

 

Narode,oglas je raspisan,

za sve one koji nešto znače!

Zato pozivam umetnike,optičare,

baštovane i električare,

jer godina je toliko teška i bolna bila

i još traje,još nije završila...

Promenimo zajedno sve u trenutku,

elektičaru dajmo da uvodi struju,

optičar,neka nam podari vid,

srušimo među nama taj veliki zid.

Baštovani neka nam misli lepe sade,

proljetnice neka nam se prve jave.

Obojimo radošću ove teške dane

da nam svima sunce radosno grane.

Jer duše naše kad se spoje

i svako uradi nešto svoje,

zaćas možemo promeniti svet

i mi pretnji postati avet...

Četkice neka šarene boje razmažu,

umetnici,slikari u tome pomažu,

neka je cela zemlja u cveću 

u njemu da gledamo srećnu decu.

Život je velika nada,

usadimo to u svoju glavu...

Možemo sabirati,oduzimati ,množiti,

ali sve je u radu.

To je formula koja se ne menja,

treba računati jedne na druge svakoga trena.


Nauk

(Наук)

Автор: Зорана Гавриловиќ – Србија


Da bi život trajao,

A čovek pravo stajao,

Treba pored njega

Da bude i koje-čega.

Treba ljude spajati,

Na svet vedro gledati,

Osmehom zapleniti,

Vedrinom, mirom i prijateljstvom pleniti.

Lepe misli gajiti,

Dobro raspoloženje negovati,

Na bližnjeg računati

Ali i oslonac i rame za plakanje pružiti.

Jer čovek ne može

Biti sam na svetu,

Nek se slični slože

I u večnosti druže.

Jer sreća je veća

Samo kad se deli,

A čovek je vredniji

Kad ga drugi želi.



Commentaires


bottom of page